Sebilji, građeni za žedne prolaznike, putnike…

Sebilj je arapska riječ koja znači "put", ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne.

0
225

Sebilj je drvena fontana urađena u pseudo-otomanskom stilu u centru Baščaršije u Sarajevu koju je izgradio bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1753. godine.

Taj sebilj se nalazio nešto niže od današnjeg i izgorio je u požaru 1852. godine, a zatim je premješten po nacrtu češkog arhitekte Aleksandra Viteka 1891. Godine. Ovaj dio se također često naziva i “trg golubova”.

U multionacionalnom zajedničkom javnom umjetničkom projektu izgrađena je savremena interpretacija javne fontane i znamenosti u stvarnoj veličini u Birminghamu, koristeći tradiocionalni dizajn i zanatske tehnike izrade u kombinaciji sa modernom digitalnom tehnologijom.

Postoji replika Sarajevskog sebilja u Beogradu, Srbija, koju je grad Sarajevo poklonio 1989. godine

Replika Sarajevskog sebilja se nalazi i u St. Louisu, Missouri u Sjedinjenim Američkim Državama koja je bila poklon bosanske zajednice gradu St. Louisu za njegov 250. rođendan.

Također replika Sarajevskog sebilja postoji i u Novom Pazaru. Bio je to poklon od glavnog grada BiH Sarajeva.

Sebilj na Baščaršiji je izgrađen od kamena hreše, drveta i bakra. Na betonske temelje je oslonjen osmougaoni postament obložen fino urađenim kamenom iznad kojeg je bogato i lijepo izvedena drvena konstrukcija sa mušepcima (drvenim rešetkama) i prozračnim otvorima, što daje svojevrstan pečat vitkosti cijelom objektu.

Krovnu konstrukciju karakteriše velika i rešmom ukrašena streha sa kupolom, pokrivenom bakrom, kao završnim elementom na čijem vrhu se nalazi alem. Voda otiče u dva velika monolitna kamena korita.

“Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti.” (Nekresija, najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja 16. i početka 17. vijeka)

Prva sanacija sebilja na Baščaršiji urađena je 1981. godine, potom manja intervencija 1984. godine pred Zimske olimpijske igre održane u Sarajevu.

Usljed granatiranja grada 1992. godine sebilj je oštećen gelerima, pa je manja popravka uslijedila 1997. godine, kada su popravljeni mušepci i obojena drvena konstrukcija.

Sebilj je detaljno restauriran 2006. godine, kada je zamijenjen je bakarni pokrov, saniran dovod i odvod vode, urađena zaštita drveta.

U Sarajevu je nekada postojalo stotine sebilja (javnih česmi u obliku kioska), a danas se jedini sačuvani sebilj nalazi na Baščaršijskom trgu i smatra se prepoznatljivijim simbolom Sarajeva.

Sebilji korijene vuku sa Arabijskog poluotoka, a u Bosnu i Hercegovinu su običaj izgradnje sebilja donijele Osmanlije. U sebilju je radio sebiljdžija (službenik na državnoj, ili vakufskoj plati), koji je vodu besplatno djelio ožednjelim prolaznicima.