Srebrenički mineralni izvori bili su poznati još prije dva milenijuma, o čemu svjedoče i natpisi iz 220. godine, na ostacima velikog Rimskog kupatila na Gradini (Sase) pored Srebrenice. Prva detaljna analiza vode Crnog gubera izvršena je 1894. godine, i tada je proglašen za jedno od najboljih željezno-arsenskih prirodnih vrela našeg kontinenta.
Od 1887. godine, u vrijeme austrougarske uprave, mineralna voda Crnog Gubera je flaširana i prodavana širom Evrope, ali i u Africi i Americi. Tokom 1898. godine, na svjetsko tržište izvezeno je 200.000, a rekordnih 236.544 flaša Guber – vode, izvezla je kompanija “Matoni” iz Beča, 1901. godine.
Evropski i domaći stručnjaci su potvrdili ljekovitost ove vode u liječenju malokrvnosti, reumatskih, nervnih i drugih oboljenja. Godine 1951. zvanično je otvoreno Lječilište “Guber”. Crni guber, od tada poznatih 450 mineralnih voda, jedini je našao mjesto u farmakopeji. Guber voda s vrela Crni guber 1956. godine proglašena je lijekom.
Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, do pred sami rat, banja “Guber” bilježila je i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara.
Akcionarsko društvo “Guber” iz Srebrenice kupilo je prije nekoliko godina staru banju i počela je izgradnja novih, modernih hotelsko-banjskih kapaciteta. U novom je ruhu banja trebala početi s radom do kraja 2011. godine. Gradnja višemilionski vrijednog kompleksa u kojem bi trebalo biti zaposleno oko 350 Srebreničana već je godinama blokirana. Dok se vode sudski procesi o tome ko polaže pravo na koncesiju i eksploataciju, ljekovite vode teku u kanalizaciju.
Srebreničani se nadaju da će banja Guber u Srebrenici početi s radom što bi utjecalo na razvoj ovog gradića u istočnoj Bosni, u svijetu poznatog po počinjenom genocidu nad Bošnjacima u julu 1995. godine. Šetalište Gubera je u proteklom periodu znatno uređeno, što građani i posjetioci Srebrenice često koriste za šetnju.
Izvorište Crnog Gubera je od centra Srebrenice udaljeno 2,5 kilometara i vodi kroz gustu šumu – park sa 46 vrsta drveća.
