Prenosimo sjajan intervju sa  sa predsjednikom uprave AS Holdinga Rusmirom Hrvićem objavljen na startbih.ba.

Pod  „krovom“ AS holdinga je 16 bosanskohercegovačkih  kompanija čiji su brendovi visoko pozicionirani i dobro poznati potrošačima u BiH ali i Evropi i svijetu. Zlatna džezva, Oaza, Tops, Zlatni puder, Tuzlanska so samo su neki od preko 2000 proizvoda njihovog portfolija. Već nekoliko godina u nizu zauzimaju najviša mjesta u ukupnom poretku najvećih kompanija u BiH.

Skupa sa njihovim članicama zapošljavaju preko 4000 ljudi, sa tendencijom rasta u sve tri divizije poslovanja: hrana, trgovina i tekstil.

poslovanju za vrijeme pandemije, bh. poljoprivredi i proizvodima,  bh. institucijama i politikama koje bi trebale da štite domaće proizvode i proizvođače i na najbolji mogući način iskoriste ove potencijale razgovaramo sa predsjednikom uprave AS Holdinga, Rusmirom Hrvićem.

Prošla godina je zbog pandemije bila vjerovatno najteža od Daytona do danas. Kako je AS Grupa prošla u 2020. godini?

– Prošla godina je definitivno bila godina krize. Možemo reći da je to obilježilo prošlu godinu. Mi smo poslovnu godinu počeli veoma dobro, i veoma dobro smo radili po nekim budžetiranim planovima koje smo usvojili do pandemije. Kada je krenula pandemija sa svim onim što se dešavalo, doživjeli smo veliki udar. Imali smo vanrednu situaciju. Usljed vještački izazvane panične kupovine, trgovački lanci su počeli da se prazne, police su počele da se prazne. Potrošači su se prepali nestašice gotovih proizvoda i roba široke potrošnje. To je sve izazvalo lančanu reakciju koja se manifestovala velikom potražnjom za našim gotovim proizvodima. Također, i kod nas  je došlo do poremećaja, i kod naših uposlenika se mogao osjetiti strah od virusa, neki su se bojali doći na posao. Zato smo donijeli odluku, mislim da je to bila ključna odluka, gdje sam rekao da moramo raditi više nego što smo do tada radili, da moramo zadovoljiti potrebe potrošača, naravno uz pridržavanje svih propisanih mjera zaštite od COVID-19. Kazao sam kako se od nas očekuje da odgovorimo situaciji koja nas je zatekla, te da nije samo u pitanju brašno, već da ljudi traže supe, kafu, tjestenine, i druge prehrambene proizvode, više nego je to bilo ranije. Moj prijedlog je bio da i mi sami kao uprava idemo u proizvodni pogon  raditi i da tako pošaljemo poruku i našim radnicima. Prvo jutro sam i sam pakovao tjesteninu.

Čestitaju nam i danas zbog ovakve naše reakcije. Ulili smo ljudima povjerenje da neće nestati brašna, ulja, tih osnovnih životnih namirnica. To se pokazalo i ranije,..

Da li Vam se svidjelo?

– Nije mi to bilo prvi put. Prije 15-20 godina sam to radio, kada smo pokretali biznis iz kojeg je sve ovo nastalo kasnije. Meni je to zanimljivo. Ja sam čak i poslije toga neke vikende, kada sam ostajao u Sarajevu, znao doći i pomagati radnicima. U takvoj vanrednoj situaciji odigrali smo ključnu ulogu i na taj način smo motivisali naše radnike. Naši proizvodni pogoni su u martu i aprilu radili 24 sata. Pogon u Sarajevu je radio u četiri smjene. Čestitaju nam i danas zbog ovakve naše reakcije. Ulili smo ljudima povjerenje da neće nestati brašna, ulja, tih osnovnih životnih namirnica. To se pokazalo i ranije, u ratu prvi put kada je Klas npr. odigrao izuzetno važnu ulogu za odbranu glavnog grada i države, drugi put 2014. godine za vrijeme poplava koje su zahvatile našu zemlju i čitavu regiju. Tada u BiH nije moglo 15 dana ništa ući od žitarica. I tada i, sada u pandemiji, se pokazalo šta znače domaća proizvodnja i domaći proizvođači. U ovoj posljednjoj krizi, mi smo čak i izvozili dio naših proizvoda, kako bismo izašli u susret našim kupcima i opravdali njihovo povjerenje, ali i kako bismo kao važan regionalni proizvođač sa značajnim kapacitetima dali svoj doprinos stabilnosti tržišta u regiji.

Kakvi su planovi za 2021. godinu?

– Mi smo završili budžetiranje za 2021. godinu. Povećali smo naše prihode za pet posto. Nastojali smo biti realni, sa izvjesnim optimizmom ukoliko posmatramo ukupnu ekonomiju i pojedine njene grane. Idemo na sigurno, ali i to sigurno je dijelom optimistično.

Imate li neke statističke podatke?

– Naši godišnji prometi za prošlu godinu su bili preko 300 miliona KM. Imamo oko 4000 uposlenih i to su neki osnovni brojevi.

Da li je ovaj sektor prošao nešto bolje od drugih?

– Pokazalo se da je to tako. Imamo podatke i za svjetska i evropska tržišta, pa i za Bosnu i Hercegovinu. Generalno posmatrano, grane koje su dobro prošle u ovoj krizi su vezane za prehrambenu industriju, industriju lijekova, a ističe se i online prodaja. To su branše koje su dobro prošle, za razliku od turizma, prevoza putnika i nekih drugih koje su veoma loše poslovale.

Kakvi su planovi za 2021., planirate li nove akvizicije, inovacije?

– Osim ovih redovnih poslova koji su obuhvaćeni planom, svakako da imamo i planove koji su vezani za akvizicije i dalja širenja. Moram reći da one nisu nešto velike jer jednostavno sada nije vrijeme za neke veće akvizicije. Radimo na konsolidaciji unutrašnjih procesa, unutar Grupe, iskoristit ćeo ovo vrijeme da još ojačamo iznutra.

Hoćete li primati nove radnike?

– To zavisi od firme do firme. Već imamo kompanije kod kojih će se doći do novih zapošljavanja i prijema radnika.

Treba više sluha i volje institucija

Kakav je Vaš stav o inicijativi “Mali Šengen”?

– Za mene je to jedna pozitivna stvar i ako gledamo samo ekonomski mislim da je to dobro za privredu BiH. Lično smatram i znam iz vlastitog iskustva, a to opet govorim za ovaj dio proizvoda koje mi proizvodimo i prodajemo, tržište BiH je totalno otvoreno i sve nam već dolazi sa svih strana bez ikakvih carina i bilo čega. Tako da otvaranjem granica konkurencija nam neće biti ništa veća, za razliku od situacije u kojoj imamo ovaj sporazum o CEFTA-i. Taj sporazum se po mom mišljenju ne poštuje. Odnosno, poštuje se kada je u pitanju uvoz u BiH, a kada se radi o izvozu prilično se ne poštuje. U zemljama okruženja smo imali situacije da Vispak ili Klas plate toliko bescarinskih dadžbina da nas to na kraju optereti isto kao da imamo carine od 6%, 11%, koliko su bile i prije CEFTA-e. Tako da taj “Mali Šengen” nama neće ništa odmoći, može nam samo pomoći.

Neke carine bi možda ipak trebale da postoje. Ima velika količina proizvoda koje mi proizvodimo u BiH a čiji je uvoz slobodan iz cijelog regiona. Svi znamo da je uvoz vode preko milijarde, uvoz piva i mnogih proizvoda. Da li se tu može nešto uraditi? Da li Vijeće ministara na nivou BiH konačno može zaštititi nešto od domaće proizvodnje?

– Naravno da može i to većina zemalja i radi.

Mislite li da bi se udruživanjem proizvođača iz cijele BiH promijenila politička volja?

– Nažalost, ja mislim da ne bi. Dijelom nema sluha za to. A bio sam na sastancima gdje se oni pozivaju na neke sporazume koje smo mi već potpisali sa EU i nekim drugim zemljama i to onemogućava da se to uradi. Uvijek ima načina da se neke stvari uvedu jednostrano, ali mi nemamo dovoljno odvažnosti da to uradimo.

Država BiH uvozi mnoge prehrambene proizvode i žitarice dok velike površine zemlje stoje neobrađene. Država očigledno ne pokreće ništa u tom pravcu. Šta i kako privrednici mogu sami poduzeti?

– To je nažalost tačno. Kad se vozimo autom vidimo i lijevo i desno ogromne površine neobrađenog zemljišta. To nije slučaj kada idemo u Austriju ili Švicarsku, bukvalno sve je obrađeno do autoputa. Austrija izvozi pšenicu i ima jednu od najkvalitetnijih pšenica. A BiH ne proizvodi ni 20% svojih potreba pšenice. BiH troši oko 430.000 tona pšenice godišnje, a moja procjena je da mi proizvedemo nekih 70.000 do 80.000 tona.

Kako to promijeniti?

– Mislim da to treba biti zajednički projekat cijele države. Razgovarao sam sa ljudima iz EBRD-a i stranih firmi. Svi kažu da nema poljoprivrede bez države. U Njemačkoj i Austriji, farmer je institucija. Da me neko ne shvati pogrešno, kod nas u BiH je problem što se poljoprivredom bave ljudi kojima je nužda da to rade, bez mogućnosti da ulažu u znanje i nove tehnologije. Dalje, kako mi radimo tu poljoprivredu – radimo kako su je radili naši djedovi. Dosta je to neproduktivno posmatrano iz današnje perspektive. Toga više nema. Napredne proizvodnje danas koriste nove tehnologije, sjemena i sadnice se prilagođavaju posebnoj klimi, dronovima se npr. posmatraju i određuju mjesta najpovoljnija za sadnju, na kojim mjestima sunce izlazi, kako će zasijat pšenicu, gdje zasaditi plantaže jabuka, itd. Zasad trešnje se npr., vrši kao zasad kukuruza, razmak 60 cm. Na hektar dođe 3 ili 4 hiljade sadnica. Dakle, najprije nam je potrebno znanje, a potom investicije. Vani se poljoprivredom bave ljudi koji imaju novac i spremni su da ulažu. To se mora desiti i kod nas. Naša Grupacija nije aktivna u poljoprivredi. Mi smo FMCG industrija (industrija robe široke potrošnje ). Ona kreće od poljoprivrede, to je prvi dio. Drugi dio je prehrambena industrija i treći dio je maloprodaja. To je vani sve jedna industrija, FMCG. Ono što je nama strategija za dalje jeste da idemo u tzv. vertikalnu integraciju, od polja do stola. Naš prvi dio jeste da idemo prema poljoprivredi, a nekad kasnije prema trgovini, i to više prema nekoj online trgovini. Ali ono što je nama sada u strategiji jeste da idemo prema poljoprivredi i da dio investicija i sredstava ide u tom pravcu, gdje bi to za naše kompanije tipa Klas, Sprind, AS, obezbjedilo proizvodnju žitarica, mlijeka, i drugih primarnih poljoprivrednih proizvoda potrebnih za finalnu proizvodnju.

Razvojem domaće proizvodnje i kupovinom damaćih proizvoda, svi zajedno razvijamo vlastite potencijale, jačamo kompanije, otvaramo nova radna mjesta i u stanju smo izdvojiti više novca kroz poreze i doprinose za kvalitetniji život

Kakva je saradnja sa domaćim poljoprivrednicima?

– Mi imamo kooperante, to su firme koje već obrađuju veće količine zemljišta. Imamo Poljoprivrednik Derventa koji proizvede godišnje 7-8 000 tona žitarica i mi to sve od njega otkupimo, do nekih malih poljoprivrednih proizvođača. Imamo u našem sastavu i Zeničku industriju mlijeka (ZIM), i imamo 500 malih kooperanata koji proizvedu dnevno 100, 200 ili 500 litara mlijeka.

Zar nije jeftinije nabaviti sve što vam treba od jednog stranca?

– U biti jeste. Postoje mljekare koje to rade. Nama to nije motiv, nama je cilj da imamo tih 500 ljudi i da našim razvojem i oni osjete priliku da rastu zajedno s nama. Takav koncept zahtijeva više rada i ulaganja, ali je dugoročni bolji i korisniji za pojedinca, kompanije i cijelu ekonomiju jedne države. Uvijek kada možemo, mi ćemo kupiti sirovinu ili proizvod od domaćeg proizvođača. To je princip kojeg se držimo od našeg osnivanja. Razvojem domaće proizvodnje i kupovinom damaćih proizvoda, svi zajedno razvijamo vlastite potencijale, jačamo kompanije, otvaramo nova radna mjesta i u stanju smo izdvojiti više novca kroz poreze i doprinose za kvalitetniji život. ZIM je veoma poželjan partner jer su oni najredovnije platiše u BiH. Poznati smo po tome što prvi izmirujemo svoje obaveze. Na taj način držimo te ljude vezane za ZIM.

Šta ste naučili iz ovog vremena pandemije? Vi lično i cijeli Holding?

– Naučili smo da je vrijeme koje je pred nama neizvjesno. Da nikada ne možete biti sigurni da to što radite će sutra ispasti onako kako ste planirali. Naučili smo i da je to šansa. Kada dođu takve krize, možete dosta naučiti i na kraju biti i bolji nego što ste bili.

Namaz Maza je bio apsolutni hit u BiH. Kako se razvija Maza, da li je ostala u BiH ili ide dalje po Evropi?

– Maza je stvarno bila jedan veliki hit na tržištu gdje smo mi za kratko vrijeme osvojili srca potrošača u BiH. Maza i danas ima veoma dobre rezultate kod prodaje u BiH. U priremi su inovacije koje će Mazu učiniti još bojom i zanimljivijom za tržišta. Maza se može naći na policama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Americi, Crnoj Gori, tako da smo i u izvozu napravili neke iskorake.

Da li se planirate posvetiti arapskim državama?

– Mi i danas imamo kupce i distributere koji tamo kupuju robe za naše tržište. Moram reći da su to, na žalost, još manje količine, nisu nam zadovoljavajuće. Nama je i danas lakše prodati robu prema Zapadu nego prema Istoku. Na Istoku su malo drugačije navike, drugačiji pregovori, kultura i ponašanje potrošača. Generalno je nama lakše ući na Zapad nego na Istok, mada mi na Istoku vidimo velike potencijale. Puno smo istraživali ta tržišta u smislu uanprijeđenja prodaje. Svakodnevno radimo na tome da se to popravi. Upravo prije nekoliko dana smo nakon dugo vremena ponovo dogovorili izvoz za Libiju.

Koje to nove proizvode stanovnici BiH mogu očekivati?

– Najveći novitet će biti da ćemo izbaciti sigurno najbolje i najkvalitetnije domaće čokolade koje ćemo ponuditi tržištu BiH. To su čokolade koje će se proizvoditi u pogonu AC Fooda u Kladuši u pogonima gdje se proizvodi i Maza. Pored toga imamo još noviteta iz kompanija Vispak, Klas, itd.

Hoćete li koristiti domaći lješnik?

– Kao što sam već kazao u ranijim odgovorima, to su te naše šanse koje mi imamo. Naravno da ćemo uzeti domaći lješnik, a nažalost, moramo reći da dosadašnja proizvodnja lješnika nije mogla zadovoljiti naše potrebe. Mi smo kao i mnoge druge kompanije bili prinuđeni da uvozimo taj lješnik iz Turske.