Tim mladih robotičara iz BiH osvojio je 1. mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi. Iza uspjeha ovog vrijednog i najboljeg tima u svijetu u oblasti robotike ne stoji ničija podrška niti finansijska pomoć. Od prostorija, interneta pa svega ostalog potrebnog za jedno svjetsko takmičenje ovi mladi ljudi osigurali su vlastitim sredstvima te uz kreditno zaduženje. Svjetski prvaci u robotici bili su gosti Novog dana na N1 televiziji.
Riječ je o srednjoškolcima, mladim ljudima iz nekoliko bh. gradova. Profesor Anes Hadžiomerović koji je ujedno bio i mentor na ovom projektu, pojasnio je kako je on zapravo počeo, ali i trajao.
“Pretprošle godine Cerit je potpisao ugovore sa 17 srednjih škola iz pet bh. gradova i vršili su edukacije sa profesorima i učenicima. Održano je i takmičenje iz kojeg su uzeti najbolji učenici da predstavljaju robotičku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nažalost, robotička konferencija, koja je prvi put održana 2019. godine, bila je online, jer je bilo planirano da prikažemo naše robote pa je to bilo čudno raditi putem slideova, ali smo tako bili prinuđeni raditi”, naveo je Hadžiomerović.
“BiH je pobijedila mnogo ‘jače’ države”
Lejla Nuhić, učenica Druge gimnazije Mostar kazala nam je da je njen tim od početka bio prvi na olimpijadi, ali da nije bila u potpunosti uvjerena da će ostati na tom mjestu do samog kraja jer je, kako kaže, bilo mnogo timova iz mnogo “jačih” država.
“Bili su predstavnici Japana, Amerike i mislili smo da ćemo ‘pasti’, ali i mi smo se iznenadili”, navela je Lejla.
Rad, trud i disciplina, to su bile osobine koje je ovaj tim doveo do prvog mjesta, priča dalje učenica Fatima Sudran.
“Mi smo uvijek i konstantno provjeravali, gledali rokove, nismo nijedan zadatak propustili niti jedan rok prekršili. Radili smo i u jedan sat iza ponoći, pisali smo dokumentaciju i izvršavali zadatke”, kazala je Fatima.
Brojni zadaci su bili pred timom
Dakle, zadatak nije bio samo dizajniranje i stvaranje robota, pa je tako učenik Luka Jurković pojasnio da su u gore navedenoj dokumentaciji trebali navesti sve bitne informacije poput fotografija robota, koji su dijelovi korišteni, kodovi.
“Tu je bio i video koji je trebao upotpuniti zadatak jer je takmičenje bilo online, a na neki način smo im morali dokazati da smo ga uspješno obavili”, naglasio je Luka.
“Za četiri robota koje je ovaj tim sastavio, date su sve potrebne smjernice”, navodi dalje mentor Hadžiomerović. Kako kaže, svaka zemlja je imala smjernicu da sastavi robota koji će se podići na platformu od otprilike 70 centimetara.
“Drugog robota koji će dići flašu od pola litra na visinu od 30 centimetara. Trećeg robota koji radi poput samostrijela da ispaljuje lopticu na udaljenosti od 3,5 metra na visinu od 1,5 metra. Četvrti se trebao potpuno automatizovano kretati po zadanoj putanji. Dobra stvar je što su sve zemlje mogle koristiti istu opremu i u tome su se naši učenici dokazali da su bolji od ostatka svijeta jer smo imali iste uslove. Međutim, u druga dva projekta nam je bilo dozvoljeno da koristimo više opreme i mi smo se odlučili za sistem pametnog navodnjavanja i prikupljanja vode iz vlažnosti zraka, što smo radili u alijansi sa timom iz Kazahstana. I tu je naš ponos Cube set kocka, nanosatelit koji smo trebali slati na nekih 30 do 40 kilometara u niži sloj atmosfere”, ispričao je Hadžiomerović.
Kreativnost nije izostala
Govoreći o kreativnosti kao jednoj od važnih karika u ovom projektu, drugi mentor, inžinjer Deni Ajanić je istakao da se ona ogleda u tome da je svaki tim dobio iste dijelove robota, ali da je bilo toliko mogućnosti i ideja da nijedan tim nije napravio istog.
“Na osnovu toga su također bodovani jer ako se napravi neki kompleksan i posebno složen robot to ne znači da će se dobiti veći broj bodova zato što je cilj sa što manje napraviti što funkcionalniju stvar. Mi smo zbog rokova gledali da to bude što jednostavnije, a bilo je i timova koji su kasnili da bi napravili složenije stvari. Komisiji se to zaista svidjelo još pogotovo kada su vidjeli uslove u kojima radimo to je dodatno pojačalo odluku”, istakao je Ajanić.
A uslovi u kojima su radili bili su poprilično komplikovani, pogotovo sa finansijske strane. Iako bez pomoći države, ovaj tim je uspio osvojiti medalju.
“Od početka smo krenuli ni od čega. Imali smo pod, nekoliko stolica i stolove. Čak nismo imali ni dovoljan broj stolica pa smo se tako smjenjivali većinu vremena. Bilo je onih koji su na podu slagali ili su bili naslonjeni na stol i to radili. Internet smo nadoplaćivali pa smo ga i sherovali da bi mogli povezivati laptope. Čak smo i putem hotspota na laptopima komunicirali sa medijima”, ispričao je Ajanić.
Lošiji uslovi su bili dodatni motiv
Hadžiomerović je dodao da im se javio jedan čovjek iz Amerike i uplatio im korištenje interneta u naredne dvije godine tako da su, barem sa te strane, kako kaže, obezbijeđeni.
“Različite zemlje zaista rade u različitim uslovima pa tako imamo i afričke zemlje koje su u vjerovatno lošijim uslovima od nas. S druge strane, Kazahstan s kojim smo bili u alijansi imao je na raspolaganju 300 kvadratnih metara, CNC mašine, laserske rezače, a mi smo ovu Cube set kocku printali šest dana više od 11 sati šest strana. I samo bih još naglasio da nam se na samom kraju takmičenja javilo Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH i obezbijedili su nam neka sredstva poput osciloskopa, lemilica, ploču, voltmetre i sl. Rekli su da pošaljemo zahtjev prema njima i da će na neki način nagraditi učenike, pa se nadamo da će se i to desiti”, dodao je Hadžiomerović.
Shodno toj situaciji, Luka je kazao da nisu sumnjali u sebe, ali da nisu bili ni previše optimistični.
“Mislim da nam je pomogla činjenica da smo se svi od prvog dana upoznavanja sprijateljili. I atmosfera u Ceritu je sve vrijeme uvijek bila ispunjena zabavom bez pritiska, ali sve se stiglo uraditi. Zahvaljujem se mentorima koji nam ni u jednom trenutku nisu stvarali pritisak već su bili uz nas i pomagali nam na jedan prelijep način”, dodao je Luka.
Fatima je navela da su ih lošiji uslovi naveli da budu kreativniji i snalažljiviji što je i doprinijelo odličnim rezultatima.
“Morate malo više pustiti mašti na volju, pronaći inovativnije načine za rješavanje zadatka. Mislim da smo mnogo više razmišljali nego ostali”, naglasila je Fatima.
Hadžiomerović je na kraju kazao da je on digao kredit za realizaciju ovog projekta, te se našalio da mu je žirant bila supruga.
“Zahvaljujemo se gradu Mostaru koji nam je dao prostor, ali on se morao adaptirati i u to sam morao uložiti svoja sredstva. Ni sada nemamo previše, ali to su dovoljni uslovi da možemo raditi i na kraju osvojiti medalju”, poručio je Hadžiomerović.
