Tuesday, April 7, 2026
Google search engine
Home Blog Page 40

Prva biciklistička staza u Bosni i Hercegovini izgrađena je 1902. godine na Ilidži

0

Biciklizam u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini, veže se za Mahmuta Žigu, predsjednika Općine Ilidža, koji je početkom XX stoljeća kao najmlađi trkač zajedno sa Karlom Volfom ispisao prve stranice historije ovog sporta na našim prostorima.

Iako su na stazi bili veliki rivali, Žiga i Volf su bili veliki prijatelji.

Volf je bio Austrijanac koji je u Sarajevu otvorio mehaničarsku radnju, u kojoj je upravo Žiga prije svake utrke obavljao detaljne preglede svoga bicikla.

Jedna od najzanimljivijih trka se desila 1904. godine, kada je održano Prvenstvo Bosne i Hercegovine na Ilidži.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine slavi 132. rođendan – Odvojite dan i noć za Muzej!

0

Zemaljski muzej je osnovan 1. Februara 1888. godine u skladu sa odlukom tadašnje Zemaljske vlade.  Zemaljski muzej je najstarija moderna kulturna i naučna ustanova zapadnog tipa u zemlji. Prva ideja o osnivanju muzeja seže još u polovinu 19. stoljeća, dok je prostor Bosne i Hercegovine – kao Bosanski pašaluk – pripadao Osmanskom carstvu.

Ipak, ideja je realizovana gotovo četiri decenije kasnije dolaskom nove vlasti. Austro-Ugarska je okupirala Bosanski pašaluk 1878. godine, donijevši nove političke i društvene ciljeve, običaje i vrijednosti.

Oni su uključivali i promociju nauke kroz istraživanje, akademski i institucionalni razvoj. 

Kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, Bosna i Hercegovina je privlačila zanimanje mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i pažnju pseudonaučnika i lovaca na blago. To je već prvih godina okupacije rezultiralo iznošenjem spomenika kulture s prostora Bosne i Hercegovine.

Takvo je stanje ubrzalo je ostvarivanje ideje o osnivanju muzeja: prvo je osnovano Muzejsko društvo, a zatim i Zemaljski muzej 1. februara 1888. godine.

Zemaljska vlada, kao osnivač institucije, imenovala je za direktora Muzeja vladinog savjetnika Kostu Hörmanna. On je okupio tim ljudi koji su, s njim na čelu, pokrenuli bosansku muzejsku djelatnost. Osnovao je i muzejsku biblioteku te pokrenuo “Glasnik Zemaljskog muzeja”. Poznat je i po sakupljanju i objavljivanju velike zbirke “Narodne pjesme muslimana u BiH”. Na mjestu direktora naslijedio ga je poznati Ćiro Truhelka vrhunski arheolog.

Prostor u kome je Muzej bio prvobitno smješten – u tadašnjem centru grada – ubrzo je postao suviše skučen i nepodesan za zbirku koja je rasla, pa je 1909. godine počela izgradnja novog muzejskog kompleksa od četiri paviljona i Botaničkog vrta, koji je završen i otvoren 1913.

Naučna postavka podijeljena je na arheološki, etnološki i odjel prirodnih nauka. Muzej ima više različitih zbirki, kao što su prahistorijska, antička, prirodoslovna, numizmatička, folklorna… Među najznačajnijim eksponatima je i sarajevska “Hagada”, koja je u naš grad donesena po dolasku Jevreja iz daleke Španije. Sultan Mehmed Fatih ih je dočekao i dozvolio im naseljavanje ovih prostora.

Glavni ulaz, prema projektu, trebao je biti s južne strane, od Vilsonovog šetališta. Stjecajem okolnosti, postavljen je na današnjem mjestu.

Dugo vremena bio je to jedini namjenski izgrađen muzejski kompleks na prostoru bivše Jugoslavije. U njemu je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine smješten i danas.

Razvio se do statusa najvažnije savremene naučno-obrazovne i kulturne institucije u Bosni i Hercegovini.

Vlasti su gradnju povjerile češkom arhitekti Karlu Paržiku, koji je stjecajem okolnosti postao dugogodišnji građanin Sarajeva i veliki graditelj u cijeloj Bosni. Gradnja Zemaljskog muzeja dugo je trajala, a završena je 1913. Rađena je u neorenesansnom stilu, a objekt je sklopljen kao kompozicija četiri zgrade sa šest paviljona. U unutrašnjem dvorištu, između zgrada, formirana je i prva botanička bašta na ovim prostorima.

Botanička bašta s fontanom i stećcima postala je najreprezentativnija lokacija za promocije. I dijelovi poznatog filma “Valter brani Sarajevo” reditelja Šibe Krvavca snimljeni su ovdje. Ostat će zabilježeno da su se tu nakon Dejtonskog sporazuma sastajali i članovi Predsjedništva BiH.

Posebnost mu daju i prostrani galerijski prostori s raskošnim stepenicama i osvjetljenjem sa plafona. Objekti imaju dvije etaže sa suterenom, a rađeni su od sarajevske cigle. Ovaj raskošni kompleks tada je najviše koštao od svih objekata i zgrada koje su Austro-Ugari pravili u BiH.

Iako se posljednjih godina suočava sa izuzetno velikim izazovima koje pred njega stavlja politička realnost današnje BiH nadležni iz  Zemaljskog muzeja BiH opredijeljeni su da održe i unaprijede tradiciju koja se uspješno baštini već 132 godine.

U sklopu obilježavanja godišnjice priređen je raznovrsni program:

11:00 – 12:00 Otvorena soba Sarajevske hagade

12:00 Otvorenje izložbe Ex libris Bibliothecae Musei Nationalis Bosnae et Hercegovine. Izložba će posjetiocima pružiti priliku da vide mali dio bogatih fondova muzejske Biblioteke, najveće i najstarije naučne i muzejske biblioteke u Bosni i Hercegovini.

16:00 – 17:00 Otvorena soba Sarajevske Hagade

21:00 – 22:00 Otvorena soba Sarajevske Hagade

Stručna i naučna predavanja:

13:00 Latenske fibule s ukrasom u vidu osmica s područja BiH, dr.sc. Ana Marić, kustosica za mlađe željezno doba i numizmatiku; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

13:00 Vrijednost i značaj herbarske zbirke ZMBiH (SARA) kroz primjer kolekcije Otto Blau, Ermana Lagumdžija, viša kustosica, biologinja za cvjetnice; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

13:00 Rekonstrukcija kao metod obnove i razvoja Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, mr. sc. Berina Bečić, viša kustosica, hortikulturistica;

(Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

14:00 Oklopne lamele sa rimskog utvrđenja na Gradini u Biogracima kod Lištice, Adisa Lepić, kustosica za rani srednji vijek; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

15:00 Fenomen zimovališta male ušare (Asio otus) u Bosni i Hercegovini, dr.sc. Dražen Kotrošan, muzejski savjetnik za kičmenjake i orintolog; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

15:00 Grčke slikane posude i keramičke figurine iz zbirke Zemaljskog muzeja BiH, dr. sc. Adnan Busuladžić,viši naučni saradnik za kasnu antiku; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

16:00 Razotkrivanje (ne)vidljivih vrsta: Skrivena invazija stranih inficiranih žaba u Bosni i Hercegovini, Adnan Zimić, kustos-pripravnik, herpetolog; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

16:00 Značajne rukopisne zbirke usmenog pjesništva u posjedu Zemaljskog muzeja BiH, dr. sc. Nirha Efendić, naučni saradnik za duhovnu kulturu; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

18:00 Panel diskusija: Potreba ili luksuz? Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine 1888. – 2020.

Nihad Kreševljaković, direktor festivala MESS; Azra Džigal, predsjednica TZ Sarajevo; Dragan Bursać, novinar i publicista; Uvodničar: dr. sc. Mirsad Sijarić, vd direktora ZMBiH; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

19:00 Sitni ali bitni! Istraživanje ugroženih vrsta insekata u BiH, Dejan Kulijer, kustos, biolog za beskičmenjake, entomolog; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

20:00 Albaneški, albansko-dalmatinski, bosanski ili srpski mačevi? – mali prilog rješavanju jedne dileme, dr. sc. Mirsad Sijarić, muzejski savjetnik za kasni srednji vijek; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

20:00 Zbirka bosanskohercegovačkih ćilima Odjeljenja za etnologiju, Marica Filipović, muzejska savjetnica u penziji; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

21:00 Tradicionalna bošnjačka nošnja u Bosni i Hercegovini, Svjetlana Bajić, muzejska savjetnica u penziji; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 5)

21:00 Konzervacija i restauracija čamca sa lokaliteta Donja Dolina, mr. sc. Esad Vesković, viši konzervator specijalista; (Odjeljenje za etnologiju – sala br. 2)

Sažetke predavanja možete pogledati na web stranici i u narednom periodu na društvenim mrežama ZMBiH.

1. februara 2020. godine. od 10:00h do 22:00h, organizovan je  besplatan ulaz uz brojne sadržaje na proslavi zajedno 132. rođendan našeg Muzeja!

Odvojite dan i noć za Muzej!

Mostovi u Sarajevu, i Rimski…

0

Most u Plandištu, poznat kao Rimski most, nalazi se na zapadnom ulazu u Sarajevo, oko dva kilometra nizvodno od izvorišta rijeke Bosne.

Pretpostavlja se da je most na tom mjestu postojao još u rimsko doba, a u današnjoj formi izgrađen je za osmanske vladavine. Naziv Rimski most duguje činjenici da je u njega ugrađena rimska spolija, kamena ploča na čijoj površini se nalazi reljef nagog ljudskog tijela.

Prvi put se pominje u zapisu mletačkog poslanika Catarino Zeno, koji je 1550. godine prošao kroz Sarajevo i napisao da je: „rijeka Bosna, koja izvire ispod gore kojoj se ne zna ime odmah velika, a preko nje vodi kameni most sa sedam lukova, s kojega se vidi kako iz gore rijeka ključa”.

Ne zna se tačno kome pripadaju zasluge za izgradnju mosta, a pretpostavlja se da su to mogli biti veliki vezir Rustem-paša Okapović, Semiz Ali-paša ili Gazi Ali-paša.

Nalazi se u sarajevskom naselju Ilidža, podno olimpijskih planina Igman i Bjelašnica, na prostorima nekadašnjeg starorimskog gradskog naselja. Most se može vidjeti ako se vozi magistralnom cestom od Blažuja prema Ilidži. Nalazi se odmah pored puta, s desne strane.

Ime Rimski, taj turski most ima zahvaliti upravo svojoj lokaciji. Most je izgrađen od klesanog kamena i oblikovan je kao niska polegla građevina na sedam lukova. Lukovi su visinski nešto niži na krajevima i rastu prema sredini, pa tako imamo karakterističan, blago ispupčen, oblik ovoga mosta. Dužina mu iznosi oko 40 metara, a širina 4,5 metara.

Pretpostavlja se da je današnji most, građen na temeljima starog rimskog mosta. Postoji i drugo mišljenje – da su u njega ugrađivani kameni blokovi ostataka rimskog naselja Aquae Sulphurae.

Rimski most je 2005. proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Sarajevski mostovi – Latinska ćuprija

0

Prvi pomen mosta u Sarajevu na mjestu današnje Latinske ćuprije pronađen je u defteru (popisu) iz 1541. godine, gdje se navodi kako je most podigao izvjesni sarač Husein, sin Širmedov.

Iz jednog kasnijeg dokumenta može se zaključiti kako se radilo o drvenom mostu, koji je ubrzo porušen i umjesto kojeg je sarajevski ajan Ali Ajni-Beg izgradio kamenu ćupriju.

Taj kameni most je 1791. odnijela velika poplava, nakon čega je 1798. godine, iz sredstava koje u dobrotvorne svrhe zavještao ugledni sarajevski trgovac Abdulah Briga, Latinska ćuprija izgrađena u svojoj današnjoj formi.

Sarajevski trgovac i dobrotvor hadži Abdulahaga Briga utrošio je 13.435 groša da bi se nanovo sagradio kameni most u stanju u kakvom je skoro i danas. Zidari su došli iz ljubinskog kadiluka i sagradili most za tri mjeseca. Hasanu bajraktaru je za 130 dana nadzora isplaćeno 130 groša. Za trošak službenog izvida (stručna komisija – tehnički pregled) 435 groša. Kaligrafu sa natpis tariha 8 groša, a klesaru za urezivanje kaligrafskog natpisa u kamenu ploču svega 2 groša.

Ime je Latinska ćuprija dobila po Latinluku, mahali na lijevoj obali obali Miljacke, koju su naseljavali sarajevski katolici.

Od 1918. do 1993. godine Latinska ćuprija zvala se Principov most, po Gavrilu Principu, koji je svega nekoliko metara od ovog mosta izvršio atentat na austro-ugarskog prestolonasljednika Franza

Kozja ćuprija – most izgrađen od “ćupa zlatnika“

0

U osmanlijsko doba, sarajevska Kozja ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad.

U čast novog vezira neki od hrabrijih momaka bi skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem.

Skakanje predstavlja podvig za divljenje, jer je most visok, a Miljacka na tom mjestu plitka.

Legenda kazuje da je Kozja ćuprija nastala ovako. Siromah pastir Meho  je čuvajući koze primijetio da se one neuobičajeno dugo zadržavaju oko nekog grmlja na rijeci. Kada je bolje pogledao ispod tog grmlja je pronašao ćup pun zlatnika.

Tim novcem je sebi platio školovanje, a nakon dosta godina, pošto je postao ugledan i bogat, odlučio je da sagradi most na Miljacki, na istom mjestu gdje su mu koze pokazale zlato.

Druga legenda govori o dvojici braće kozara koji su čuvali stoku na Jarčedolu iznad kanjona Miljacke i često su morali da prelaze rijeku. Jedna koza je brsteći žbunje iskopala skriveno blago. Od tog blaga jedan brat je sagradio most, a drugi džamiju u sarajevskom naselju Bistrik (Kečedži Sinanova džamija).

Kozja ćuprija se nalazi nekoliko kilometara istočno od starog centra grada Sarajeva.  Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada.

Kozja ćuprija je jedan od četiri stara mosta koji su još uvijek sačuvani na području Sarajeva. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija ili Principov most, te Rimski most (na Plandištu kod Blažuja).

Zidana je od krečnjaka i sedre i ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42 metra, široka 4,75 metra, a raspon svoda je 17,5 metara.  

Danas se smatra da je most nastao u 16. vijeku, prilikom velike akcije sređivanja putne mreže, u doba Mehmed-paše Sokolovića (veliki vezir 1565-1579).

U isto vrijeme nastaju još neki čuveni mostovi u Bosni i Hercegovini – Arslanagića most kod Trebinja, Stari most u Mostaru, i poznata Ćuprija na Drini u Višegradu.

Danas Kozja ćuprija predstavlja mjesto na koje Sarajlije dolaze da se opuste i uživaju u prirodi. Do nje vodi pješački put duž Miljacke.

Proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Šeherija – sarajevska ćuprija između Vijećnice i Inat-kuće

0

Sarajevski most poznat i kao Šeherija povezuje značajne gradske lokacije. Na jednoj strani nalazi se Vijećnica, a na drugoj Inat-kuća.

Koračajući mostom imaćete otvoren pogled na branu, te priliku da prepriječite put do Alifakovca. Ovaj luk koji spaja dvije strane Miljacke sa sobom nosi i svoje legende.

Prva legenda kaže kako ga je podigao Hadži Husein, sarajevski šeher ćehaja (upravitelj grada). Smatra se da je po završetku izgradnje mosta Hadži Husein naredio da se u jedan od stubova ugradi dijamant.

Dijamant je predstavljao izvor finansija za moguće popravke ćuprije. Jednoga dana dijamant je nestao, no krivca nije bilo teško naći, jer je Sarajevo tada brojalo oko 10.000 stanovnika.

Mufid Garibija, čuveni arhitekta kaže kako se na kraju pojavio jedan mladić koji je priznao da je ukrao dijamant. Zaljubio se u neku djevojku i poklonio joj ga.

Tadašnji sarajevski kadija ganut ljubavlju mladih smilovao se i oslobodio mladića. Iako je dijamant vraćen, nikada više nije ugrađen u stub mosta.

Postoji i legenda o tome da je Hadži Husein htio izgraditi most kako bi ostavio spomen na sebe s obzirom na to da je njegov jedini potomak Mustafa, otišao poslom u Stambol, zaljubio se i zastalno nastanio tamo.

Međutim, Husein umire prije završetka gradnje, te se prema šerijatu ona obustavlja. Kada su vijesti stigle do Mustafe, uz odobrenje punca nastani se sa ženom u Sarajevu, te dovrši ćupriju. Nedugo nakon toga, žena mu se razboljela i umrla, a sahranio je na Alifakovcu gdje je načinio turbe za oboje.

Druga legenda koja se veže za ovaj most kaže kako je nekada postojao sluga koji se uvijek žalio svom gospodaru da je najveći baksuz na svijetu. Znajući da sluga svaki dan prelazi preko Šeher-ćehajine ćuprije, odlučio je ispitati njegovu tvrdnju.

Prije nego što će sluga prijeći ćupriju, gospodar je postavio na sred mosta kesu s dukatima. Međutim, začudio se kada je sluga prošao pored kese nepogledavši je. Kada ga je upitao da li je išta vidio na mostu, sluga je odgovorio: „Nisam. Svaki dan prelazim preko ovog mosta, pa sam danas probao da vidim mogu li ga prijeći zatvorenih očiju“. Gospodar je tada bez razmišljanja potvrdio i rekao: „E, baš si baksuz“.

Vrijeme i sam graditelj mosta nisu precizno utvrđeni. Most je pretrpio mnoga oštećenja zahvaljujući poplavama 1619., 1620.,1843.,1880. godine, ali svaki put je renoviran.

Prilikom regulacije korita Miljacke, izgled mosta je promijenjen, pa je 1897. godine zatrpan jedan od pet lukova mosta na lijevoj obali Miljacke. Danas kada promatrate most, ne možete primijetiti da jedan luk nedostaje. 1904. godine skinuta je kamena ograda s mosta i dodati su konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom.

Proglašen je nacionalnim spomenikom BiH od strane Komisije o očuvanju nacionalnih spomenika.

…2020… Sretna Nova godina!

0

Redakcija portala www.proizvod.ba upućuje iskrene čestitke povodom nastupajućih blagdana, nove godine, nove poslovne godine…

Sretna Nova godina dragi i dobri homo sapiensi sapiensi!

Carska i kraljevska bosanska željeznica – godišnjica

0

Prva pruga u Bosni i Hercegovini puštena je u saobraćaj 24. decembra 1872.godine.

Bila je to pruga normalnog kolosjeka od Banje Luke do Dobrljina (101,6 km), izgrađena kao dio Carigradske magistrale koja je, prema planovima Turske, trebala povezati Carigrad sa Bečom.Poslije Berlinskog kongresa (1878.) Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu i odmah počela intenzivnu gradnju pruga. Okupacione trupe su gradile pruge na liniji svog prodora u Bosnu, da bi osigurali snabdijevanje trupa.

U septembru 1878. godine, započeta je gradnja uzane pruge od Bosanskog Broda do Sarajeva. Desetog dana  septembra 1878. godine, u Derventi je osnovana prva direkcija bosanskohercegovačkih  željeznica,  pod  nazivom  “Direkcija  carskih  i  kraljevskih bosanskih željeznica”. Osoblje Direkcije sačinjavalo je sedam austrougarskih oficira i vojnih činovnika, 30 civilnih činovnika iz Austrougarske i veći broj drugog osoblja – isključivo stranaca. Domaći radnici su bili pomoćno osoblje. Iz Rumunije, gdje je završavana  pruga  uzanog  kolosjeka  Temišvar-Oršava,  prebačene  su  lokomotive  i raspoloživi vagoni, vlasništvo firme “Higel i Sagel” koja će graditi i pruge u Bosni. Ta okolnost je odredila budući karakter bosanskohercegovačkih pruga, a to su bile uzane pruge kolosjeka 0,76 m.

Prugu za Derventu gradilo je 40 inžinjera i 4.000 radnika, a trasa je imala nekoliko vrlo teških tačaka. Nije bilo vremena za izradu bilo kakvih tehničkih studija i elaborata. U prvoj fazi izgrađene pruge, stepen tehničke ispravnosti bio je na najmanjem mogućem tehničkom nivou i jedva je zadovoljavao minimum za bezbjedno odvijanje saobraćaja.

Slovaci prvi kupci bosanskog ručnog bacača RPG 7 MX2

0

Tehničko-remontni zavod (TRZ) Hadžići izvezao je prije nekoliko dana prve količine ručnog bacača RPG 7 MX 2 proizvedenog u ovom zavodu.

U razvoju bacača učestvovao je niz stručnjaka, ljudi koji su zaposleni u Tehničko-remontnom zavodu ali i penzonisanih radnika u namjenskoj industriji koji su svoje znanje i iskustvo stavili na raspolaganje Zavodu. Proizvod je sada završen i kako najavljuju iz TRZ-a slijedi osvajanje tržišta.

Direktor Tehničko-remontnog zavoda Hadžići Meho Rekić za BiznisInfo kaže da je ovo historijski trenutak ne samo za Zavod nego i za cijelu državu.

“Prvi kupac je firma iz Slovačke a za bacač se interesuju i mnoge druge zemlje. Proizveden je u saradnji TRZ Hadžići i domaćih kompanija sa kojima smo radili na principu podugovarača i kooperanata. Iskoristili smo sve dostupne kapacitete kako bismo uposlili što više ljudi u Bosni i Hercegovini i osigurali da što više novca ostane u našoj državi. Ponosni smo na činjenicu da je ovaj proizvod 95 posto djelo bosanskohercegovačkog rada i znanja a kao rezultat toga mi sada imamo proizvod koji je vrlo tražen na tržištu a koji je potpuno neovisan o bilo kome”, kaže Rekić za BiznisInfo.

RPG 7 MX 2 je konvencionalno naoružanje koje još uvijek ne prave ni zemlje sa namjenskom industrijom razvijenijom od naše. U regionu ga proizvode samo Bugarska i Češka, dok Hrvatska još uvijek radi na njegovom razvoju.

Zapis o zemlji

0

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki

A kto je ta, šta je ta, da prostiš

Gdje li je ta. Odakle je. Kuda je, ta, Bosna rekti

A zapitam odgovor njemu hitar tad dade:

Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još, da prostiš, prkosna od sna

Top of Form


Mehmedalija Mak Dizdar, Mehmed Alija Dizdar, (Stolac, 17. oktobar 1917. – Sarajevo, 14. juli 1971.), jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Njegovo pjesništvo objedinjuje uticaje iz bosanske hrišćanske kulture, islamske mistike i kulturnih ostataka srednjovjekovne Bosne, a posebno s njenim kamenim nadgrobnim spomenicima. Njegova djela Kameni spavači i Modra rijeka su vjerovatno najznačajnija bosanskohercegovačka pjesnička ostvarenja 20. vijeka. Ona su ujedno i vrhunac Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji.

Osnovnu školu završio je u Stocu, potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. stiče gimnazijsku maturu. Već sa 19 godina objavljuje svoju prvu zbirku te prvom zbirkom (Vidovpoljska noć) ulazi u javni život. Početkom Drugog svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, njegovi majka, brat i sestra su ubijeni, a on se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh. Njegovo pjesničko ime “Mak” je pseudonim, koji je koristio za vrijeme Drugog svjetskog rata kao partizanski borac. Nakon Drugog svjetskog rata, dijelom provedenog u ilegali Narodnooslobodilačkog pokreta, prvo ostaje vezan uz novine kao urednik lista “Oslobođenje” i preduzeća Narodna prosvjeta koje je u njegovo vrijeme bila jedan od najznačajnijih izdavača na Balkanu, a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis “Život”. U Sarajevu je živio i radio do svoje smrti, 14. jula 1971. godine.

Meša Selimović: “Mak Dizdar je uspio uspostaviti pravu vezu sa tradicijom ne čineći nasilja nad njom, obnavljajući stari jezik otkrivajući u njemu potpuno nova značenja, on je uspio premostiti značenja sa srednjovjekovnih natpisa na misli i osjećaje savremenog čovjeka.”

Modra rijeka

Niko ne zna gdje je ona

Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

I još dalje i još gore

Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drače

Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset

I još dublje i još jače

Iza slutnje iza tmače

Gdje pjetlovi ne pjevaju

Gdje se ne zna za glas roga

I još hude i još lude

Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka je

Sto godina široka je

Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj

Tma i tmuša neprebolna

Sto godina široka je

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke

- Advertisement -
Google search engine

Get in touch

2,685FollowersFollow
2,490FollowersFollow