Fabrika za proizvodnju jestivog
ulja BIMAL se od samog pokretanja proizvodnje 2003. godine opredijelila za BEZ
GMO proizvode.
Svojim članstvom u međunarodnoj
asocijaciji Dunav Soja svoj izbor je i potvrdila, a danas, zahvaljujući
mogućnosti da se certifikuje, BIMAL proizvodi nose oznaku „BEZ GMO
Proizvedeno“.
„Put
u BEZ GMO proizvodnji je izuzetno složen, i to je potrebno naglasiti jer se
ovoj temi uglavnom ne stignemo da posvetimo dovoljno. Često zaboravimo da su
jaja i meso koje jedemo GMO ako je kokoška hranjena GMO hranom, sačmom na
primjer“, rekla je Nataša Pucar,
direktor Korporativnih komunikacija STUDEN Grupe i dodala da „BIMAL poziva i druge domaće kompanije da
prepoznaju značaj BEZ GMO certifikata i da na taj način zajedno promovišemo kvalitet domaće
proizvodnje“.
Posjedovati BEZ GMO certifikat
znači provesti kontrolu od njive do trpeze i garantovati, brojnim analizama i
istraživanjima, da nigdje u cijelom procesu proizvodnje nije bilo genetski
modifikovane sirovine, poručili su iz kompanije BIMAL.
„Kompanija
BIMAL je prateći zahtjeve svojih potrošača ove godine na tržište stavila novi
proizvod, ulje BIMAL OMEGA, koje pored toga što je BEZ GMO proizvod, omogućava
i dodatan izbor za one koji imaju aktivan život, te vode računa o balansiranoj
ishrani“, dodala je Pucar.
Oznaka i certifikat „BEZ GMO
Proizvedeno“ fabrici BIMAL donijeli su značajne mogućnosti, jer pored toga što
su krajnji proizvodi jasno označeni, i svi ostali proizvodi, poput sačme,
lecitina i masnih kiselina posjeduju isti kvalitet i potvrdu da dolaze iz
ceftificirane domaće BEZ GMO proizvodnje.
Sebilj je drvena fontana urađena u pseudo-otomanskom stilu u centru Baščaršije u Sarajevu
koju je izgradio bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica1753. godine.
Taj sebilj se nalazio nešto niže od današnjeg i izgorio
je u požaru 1852. godine, a zatim je premješten
po nacrtu češkog arhitekte Aleksandra Viteka1891. Godine. Ovaj dio
se također često naziva i “trg golubova”.
U multionacionalnom zajedničkom javnom umjetničkom
projektu izgrađena je savremena interpretacija javne fontane i znamenosti u
stvarnoj veličini u Birminghamu, koristeći
tradiocionalni dizajn i zanatske tehnike izrade u kombinaciji sa modernom
digitalnom tehnologijom.
Postoji replika Sarajevskog sebilja u Beogradu, Srbija, koju je grad Sarajevo poklonio 1989. godine
Replika Sarajevskog sebilja se nalazi i u St. Louisu,
Missouri u
Sjedinjenim Američkim Državama koja je bila poklon bosanske
zajednice gradu St. Louisu za njegov 250. rođendan.
Također replika Sarajevskog sebilja postoji i u Novom Pazaru. Bio je to poklon od glavnog grada BiH Sarajeva.
Sebilj na Baščaršiji je izgrađen od kamena hreše, drveta
i bakra. Na betonske temelje je oslonjen osmougaoni postament obložen fino
urađenim kamenom iznad kojeg je bogato i lijepo izvedena drvena konstrukcija sa
mušepcima (drvenim rešetkama) i prozračnim otvorima, što daje svojevrstan pečat
vitkosti cijelom objektu.
Krovnu konstrukciju karakteriše velika i rešmom ukrašena
streha sa kupolom, pokrivenom bakrom, kao završnim elementom na čijem vrhu se
nalazi alem. Voda otiče u dva velika monolitna kamena korita.
“Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti, jer na hiljadu
mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti.” (Nekresija, najpoznatiji
sarajevski pjesnik s kraja 16. i početka 17. vijeka)
Prva sanacija sebilja na Baščaršiji urađena je 1981.
godine, potom manja intervencija 1984. godine pred Zimske olimpijske igre
održane u Sarajevu.
Usljed granatiranja grada 1992. godine sebilj je oštećen
gelerima, pa je manja popravka uslijedila 1997. godine, kada su popravljeni
mušepci i obojena drvena konstrukcija.
Sebilj je detaljno restauriran 2006. godine, kada je
zamijenjen je bakarni pokrov, saniran dovod i odvod vode, urađena zaštita
drveta.
U Sarajevu je nekada postojalo stotine sebilja (javnih
česmi u obliku kioska), a danas se jedini sačuvani sebilj nalazi na Baščaršijskom
trgu i smatra se prepoznatljivijim simbolom Sarajeva.
Sebilji korijene vuku sa Arabijskog poluotoka, a u Bosnu
i Hercegovinu su običaj izgradnje sebilja donijele Osmanlije. U sebilju je
radio sebiljdžija (službenik na državnoj, ili vakufskoj plati), koji je vodu
besplatno djelio ožednjelim prolaznicima.
Nakon austrougarske okupacije BiH, 1878. godine, broj
evangelista u Sarajevu se znatno povećao, pa se javila potreba za izgradnjom
prve evangelističke crkve.
Glavni pokretač izgradnje bio je Austrijanac Filip Balif, dok je projektovanje
povjereno jednom od najpoznatijih sarajevskih arhitekata – Čehu Karlu Paržiku.
Crkva je otvorena 19. novembra 1899. godine.
Po završetku Prvog svjetskog rata najveći dio evengelista napustio je Sarajevo
skupa sa austrougarskom vojskom, pa je Crkva izgubila svoju funkciju.
Krajem 70-tih godina Vlado Nagel, jedan od posljednjih sarajevskih evangelista,
prepisao je imovinu Evangelističke crkve gradskim vlastima, koje su 1981.
godine u renoviranu i adaptiranu zgradu smjestile Akademiju likovnih
umjetnosti.
U Centru “Safet Zajko” u Sarajevu je otvoren
adrenalinski park koji je dodatno obogatio sadržaje te posjetiteljima omogućio
istinsko uživanje ljubiteljima adrenalin sportova.
Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić je rekao
da je ovaj adrenalin park prvi ovakve vrste u Sarajevu.
“Ne znam da li u BiH postoje parkovi sa takozvanim N standardom, evropskim
standardom za adrenalin parkove. Ovdje smo imali mnogo sadržaja za naše
najmlađe, veliki broj igrališta, a ovo je nešto za odrasle, za tinejdžere i za
one koji se žele riješiti stresa”, rekao je Efendić.
Općina je ovaj projekat počela prošle godine, a
koštao je oko 56.000 KM.
“On je jedinstven zbog ambijenta, jer nećete nigdje naći ovakvu vrstu
staze, sa svim vrstama prepreke”, opisao je Efendić i najavio radove na
parku za djecu uzrasta od 2 do 5 godina.
Uz tornjeve na kojima su alpinističke stijene, ljubiteljima adrenalin sportova
na raspolaganju je i devet zračnih atrakcija s različitim preprekama. Prepreke
su postavljene tako da postojeća stabla povezuju s dva tornja, a u narednom
periodu bit će izgrađen i zip-line, žica za spuštanje.
Adrenalin staza bit će besplatna posjetiteljima u prvoj sedmici od 16 sati, a
nakon toga će se utvrditi termini i cijene.
Vježbu spašavanja na stazi danas je izveo je danas tim Gorske službe spašavanja
Novi Grad, a njihova ekipa se pobrinula za sigurnost svih onih koji su željeli
proći adrenalinskom stazom.
Trebižat je rijeka ponornica
u Hercegovini i jedina je ponornica u Evropi koja ima devet imena. Nalazi se južnom
dijelu Bosne i Hercegovine koja u najvećem dijelu svoga toka protječe kroz
Ljubuški. Od svoga izvora u Peć-Mlinima (Grude) do ušća u Neretvu u Strugama (Čapljina)
duga je 50 km.
Trebižat je poznat kao
troimena rijeka. Od izvora u Peć-Mlinima (Drinovci) do Klobuka zove se
Tihaljina, od izvora Klokun do utoka rječice Vrioštice nazivaju ga Mlade, a od
Humca do ušća nosi ime Trebižat. Ako Ljubuško polje povežemo s
Imotsko-bekijskim poljem, tada je Trebižat petoimena rijeka: Matica – Vrlika –
Tihaljina – Mlade – Trebižat. Krenemo li pak prema Posušju i višim horizontima,
tada je Trebižat devetoimena rijeka: Culuša – Ričina – Brina – Suvaja – Matica
– Vrlika – Tihaljina – Mlade – Trebižat. Temperatura vode iznosi ljeti od 24 do
28 C, a zimi se ne smrzava. U vodama Trebižata puno je brzaca, virova i
slapova, te salmonidne ribe.
Slap Koćuša
Na udaljenosti 12 km od Ljubuškoga i 3 km jugozapadno od Vitine, u selju Veljacima,
nalazi se na rijeci Trebižat slap Koćuša. Nakon što iziđe iz ravnice podno
Klobuka riječna matica nailazi na prepreke – čvrste vapnenačke stijene – te se
obrušava s visine 10 – 12 metara na širini od 30 metara. Slap Koćuša nema većih
oscilacija u količinama vode tijekom godine poput Kravice. U blizini slapa
nalazi se više starih mlinova i stupa za valjanje sukna i pranje gunjeva, od
kojih neki i danas rade.
Vrelo u Vitini
U Vitini, ispod jedne litice brda Zelengore, izvire rječica Vrioštica. Voda
Vrioštice je bistra i hladna, uglavnom se kreće oko 12 C. Uz vrelo, odakle
Ljubušaci dobivaju vodu za piće, izgrađeno je manje akumulacijsko jezerce.
Ispod jezera je manji park, koji presijecaju kanali sa čistom tekućom vodom, a
preko njih su mostovi za šetnju. Svježe vrelo Vitine ljeti je omiljeno
izletište mještana i turista.
Slapovi Kravice
Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri km nizvodno od
Vitaljine, u Studencima blizu Ljubuškoga. Stvoren je radom sedronosne rijeke
Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna
rijetkost. Visina slapa kreće se od 26 – 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod
slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla
je trava, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole.
Nekada su uz slap bili
aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Za stvaranje slapa
najznačajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se u vodi istaloženom
vapnencu koji se stalno izdiže i podiže sedrene barijere stvarajući tako
slapove Uz Trebižat takve slapove prave rijeke Pliva i Krka. Sedra je
karakteristična za krške rijeke bogate kalcijevim karbonatom (CaCO3) i
pokazatelj je da voda nije industrijski i ekološki zagađena.
Na osnovu jednoglasne Odluke Odbora za javna priznanja
Zeničko-dobojskog kantona (županije), Skupština Zeničko-dobojskog kantona je na
svojoj 12. sjednici, održanoj 27. augusta 2019. donijela Odluku o verifikaciji
Odluke o dodjeli Plakete Zeničko-dobojskog kantona dr. Semiru Osmanagiću za
‘izuzetan doprinos u promociji Zeničko-dobojskog kantona’.
Kanton dodjeljuje dva javna priznanja svake godine:
Povelju, zaslužnim stranim državljanima, i Plaketu, zaslužnim domaćim fizičkim
i pravnim licima.
Dobitnik Plakete ZDK za izuzetan doprinos u promociji
Zeničko-dobojskog kantona je i prof.dr. Semir Osmanagić,
istaknuti naučnik i biznismen, osnivač neprofitne i nevladine Fondacije
„Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“, koji je 2005. godine otkrio drevni
piramidalni kompleks u Visokom.
Istaknuvši da je veoma ponosan što mu je Skupština Ze-do
kantona dodijelila ovo značajno priznanje, Osmanagić je dodao da je to ujedno
priznanje svim zaposlenim u Fondaciji „Arheološki park Bosanska piramida
Sunca“.
„Naša Fondacija ustrajava već
14 godina da od brenda bosanskih piramida napravi najaktivniju arheološku
lokaciju u svijetu.Ovaj projekt je davno prevazišao arheološke okvire i postao
multidisciplinarni naučni projekt. Mi smo od Visokog, koje prije 15 godna nije
imalo niti jednog turistu, napravili atraktivnu turističku destinaciju koja
godišnje privuče nekoliko desetina hiljada posjetilaca iz više od 160 zemalja
svijeta. Sretan sam da BiH ne prepoznaju više samo kao zemlju rata i negativnih
vijesti, već i kao zemlju piramida, arheologije i turizma. Dakle, mijenjamo
čitav imidž BiH nabolje“, kazao je ovom prilikom Osmanagić.
Semir Osmanagić, naučnik, autor, istraživač i biznismen,
rođen je u Zenici, BiH. Otkrio je 2005. drevni piramidalni kompleks u Visokom,
koji se sastoji od pet kolosalnih piramidalnih građevina te prateće mreže
prahistorijskih podzemnih tunela. Osnivač je neprofitne i nevladine Fondacije
„Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“ koja rukovodi iskopavanjima i
geo-arheološkim istraživanjima.
Profesor antropologije na Američkom univerzitetu u Bosni
i Hercegovini 2012/2013. Osmanagić je predsjednik proizvodne korporacije Met
Company, Inc. i holding kompanije Met Holding Group, LLC iz Houstona. Osmanagić
intenzivno promovira rad Fondacije, projekt istraživanja Bosanske doline
piramida i bh. arheološki turizam u svim dijelovima svijeta.
Od 2009. Osmanagić je član Aleksandrijskog društva arheologa
iz Egipta, osnovanog 1895. Vijeće Općine Visoko je proglasilo Osmanagića 2006.
godine za prvog počasnog građanina Visokog.
Dnevni list „San” iz Sarajeva izabrao je Semira
Osmanagića za „Ličnost 2007. godine u Bosni i Hercegovini” za njegov
istraživački doprinos u projektu Bosanske doline piramida i upornost na
pozitivnoj promociji BiH.
U maju 2009. Osmanagić je primljen za inostranog člana
Ruske akademije prirodnih nauka iz Moskve, koja je jedna od najuglednijih
naučnih institucija u svijetu u čijem je članstvu više od dvadeset nobelovaca.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD), sa sjedištem u
Bazelu (Švajcarska), ga je primila za svog člana 2015. Američki Kongres je
2013. dodjelio dr. Osmanagiću priznanje (Certificate of Recognition) za njegovo
“neumorno zalaganje u izgradnji lokalne zajednice u Houstonu i pomoći
useljenicima u Ameriku”.
Prva Globalna konferencija o piramidama održana u Čikagu
(SAD) 2016. dodjelila je dr. Osmanagiću ‘Amelia B. Edwards’ nagradu za
istraživanje piramida. Na kongresu ‘Pyramid Spiritual Scientist Movement’
održanom u Bangaloreu (Indija) 2016. godine dr. Osmanagiću je uručena Povelja
‘Dijamanta Nauke o piramidama’.
Semir Osmanagić nosilac je naučnog zvanja “doktor
sociologije” iz oblasti sociologije historije, a doktorsku disertaciju o
civilizaciji Maja je odbranio na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u
Sarajevu.
Bosna i Hercegovina je
nadaleko poznata po svojim čistim i netaknutim vodama. U visokim planinama
rijeke izviru i sa planinskim potocima potom urezuju sebi put kroz
kanjone ka sjeveru i jugu. Sjeverna Bosna je s druge strane bogate mineralnim
vodama i termalnim izvorima.
Nezagađena voda je svakako
jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih prirodnih resursa.
Posebna značajka voda Bosne
i Hercegovine je prisustvo velikog broja obilnih vodopada koji ukrašavaju
bosanskohercegovački pejzaž. Među najljepšim i najvećim su: Štrbački buk (23,5
m visok, najveći slap u BiH), Martin Brod, slapovi na Plivi u Jajcu, te Kravice
i Koćuša na rijeci Trebižat. Vodopadi na manjim rijekama ili čak potocima su
znatno viši: Skakavac (98 m) kod Sarajeva, i Skakavac (75 m) u prašumi
Perućici. Među najvišim slapovima na balkanskom poluotoku su i kaskade potoka
Studeni koje se obrušavaju sa visine od 400 m u kanjon rijeke Rakitnice. Ovaj
kanjon je najnepristupačniji u jugoistočnoj Evropi i još uvijek neistražen u
potpunosti.
U Hercegovini se nalazi i
masivno kraško područje (više od 4000 m2) ispod kojeg protječu brojne podzemne
vode, rijeke i potoci, tzv. ponornice koje se javljaju kao izvori, i manje
pritoke u priobalnom pojasu (poput Hutova Blata) ili podzemni morski izvori.
Dva su ključna sliva u Bosni
i Hercegovini: Crnomorski koji pokriva površinu od 38.719 kilometara
kvadratnih i ima 7.947,7 kilometara vodotoka dužih od deset kilometara, dok u
Jadranskom slivu koji pokriva površinu od 12. 410 kilometara kvadratnih ima
1.063,8 kilometara vodotoka.
U okviru Crnomorskog sliva
najveći je onaj koji pripada rijeci Bosni koji pokriva površinu od 10.457
kilometara kvadratnih sa ukupnom dužinom od 2.321,9 kilometara vodotoka. Drugi
po dužini vodotoka od 1.693,2 kilometara je neposredni sliv Save koji pokriva
površinu od 5.506 kilometara kvadratnih.
Dužina vodotoka dužih od
deset kilometara u slivu Une u BiH iznosi 1.480,7 kilometara i pokriva površinu
od 9.130 kilometara kvadratnih, onog Drine u BiH je dužine 1.355,6 kilometara,
a zauzima površinu od 7.240 kilometara kvadratnih, dok je najmanji po dužini
vodotoka sliv Vrbasa 1.096,3 kilometara, a zauzima površinu od 6.386 kilometara
kvadratnih.
Sliv Neretve i Trebišnjice,
u okviru Jadranskog sliva, dužine je 886,8 kilometara, a pokriva površinu od
10.110 kilometara kvadratnih, dok je sliv Cetine u BiH dužine 177 kilometara i
površine od 2.300 kilometara kvadratnih.
Vode sa ukupno šest od
osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični
karakter (slivovi Une, Drine, neposredni sliv Save, slivovi Neretve,
Trebišnjice i Cetine). Području BiH čitavom površinom pripadaju slivovi rijeka
Vrbas i Bosna, što čini 33 posto njene ukupne teritorije BiH.
Rijeka Sava u BiH čitavom
dužinom na sjeveru čini granicu sa Republikom Hrvatskom, rijeka Una jednim
dijelom zapadnu, a rijeka Drina granicu na istoku BiH sa Srbijom.
BiH i Hrvatsku granicu
presijecaju rijeke Neretva, Trebišnjica (hidrotehničkim tunelom HE Dubrovnik i
podzemnim kraškim vezama) zatim Korana i Glina, a na istočnoj strani granica
BiH – Srbija presjecaju desne pritoke rijeke Drine – Lim i Jadar, a sa
Crnom Gorom – Ćehotina. U izrazito kraškim područjima Jadranskog sliva, jaki su
i podzemni tokovi prekograničnih voda.
Rijeka Sava je veliki
tranzitni vodotok za BiH, kojim dotiče iz Slovenije i Hrvatske prosječno
807 m3/s i koji drenira veći dio teritorije BiH, i nastavlja
teči prema ušću u Dunav. Rijeka Drina dotiče u BiH iz Crne Gore. Međutim,
nekoliko većih površinskih vodotoka izvire u BiH (Vrbas, Bosna, Neretva,
Trebišnjica), a iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku podzemnim putem otiču vode u
rijeku Cetinu.
Zbog svog geografskog
položaja na vododjelnici između Crnomorskog i Jadranskog sliva, BiH
predstavlja izrazito “uzvodnu” zemlju u odnosu na svoje
susjede, Republiku Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru, a takođe za Rumuniju i
Bugarsku, kroz koje Dunav teče nakon dijela toka kroz Srbiju.
Južni i jugozapadni dio zemlje
predstavljaju dio prirodne cjeline Dinarskih planina, koje se pružaju duž
istočne obale Jadranskog mora. Jadransko more zapravo predstavlja veliki zaljev
na sjeveru Mediterana, sa visokim stepenom karstifikacije stijena. Hidrografske
specifičnosti kraških predjela odražavaju se značajno i u domenu prekograničnih
voda BiH. Neistražene su podzemne veze u jugozapadnom dijelu zemlje, gdje
površina od 2.300 km2 predstavlja veći dio slivnog područja rijeke Cetine sa
površinskim tokom u susjednoj Hrvatskoj, a takođe su neistražene i podzemne
karstne veze voda Trebišnjice i djelimično iz sliva Neretve sa Jadranskim
morem.
Najznačajnije rijeke u Bosni
i Hercegovini su Sava, Drina, Bosna, Vrbas, Neretva i Una.
Sava je rijeka u
sjevernoj Bosni i Hercegovini i najveća od svih rijeka u zemlji. Nastaje
spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji. Iz
Slovenije prelazi u Hrvatsku, teče kroz Zagreb i Sisak, a nakon toga čini
granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, zatim malim dijelom ulazi u
Bosnu i Hercegovinu, pa onda čini jednim dijelom granicu između BiH i Srbije,
da bi na kraju ušla u Srbiju, gdje se u Beogradu ulijeva u Dunav.
U Bosni i Hercegovini i u
Srbiji rijeka Sava je većim svojim djelom plovna. Također je plovna u Hrvatskoj
do Siska. Zbog ovog na njoj se odvija veoma gust riječni saobraćaj. Najveće
luke u Bosni i Hercegovini, na ovoj rijeci se nalaze u Bosanskom Šamcu i
Brčkom.
Drina je rijeka u istočnoj
Bosni i Hercegovini koja svojim donjim tokom čini prirodnu granicu između Bosne
i Hercegovine i Srbije.
Spajanjem crnogorskih rijeka
Tare i Pive na Šćepan Polju nastaje rijeka Drina. U Bosni i Hercegovini je
jedino rijeka Sava veća od nje. Drina je ujedno i najveća pritoka rijeke Save.
Svojim tokom od oko 346 kilometara prolazi kroz mnogobrojna mjesta u Bosni i
Hercegovini. U donjem Podrinju (Semberiji) Drina jednim dijelom čini granicu
između Bosne i Hercegovine i Srbije. Drina se uliva u Savu blizu mjesta Sremska
Rača. Nadmorska razlika između Šćepan Polja i ušća Drine u Savu iznosi oko 358
metara.
Prolazeći kroz Foču,
Goražde i Višegrad, u rijeku Drinu se uliva više manjih i većih rijeka, kao što
su Kolina, Ćehotina, Janjina, Lim, Prača, Rzav i Vrelo. Veće pritoke sa
lijeve strane su Sutjeska, Bistrica, Prača, Drinjača i Janja, a sa desne
Ćehotina, Lim, Rzav, Ljubovija i Jadar. Sjeverno od Višegrada, između Žepe
i Klotijevca, nalazi se najduži kanjon ove rijeke. Dužina ovog kanjona iznosi
24 kilometra.
Na Drini su izgrađene
tri hidroelektrane (HE): Višegrad, Bajina Bašta i Zvornik.
Rijeka Drina bila je
granica između Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva. Duž Drine, granice
Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije, 1914-15 vođene su velike ratne operacije,
a 27. marta 1896. godine Drina je dostigla vodostaj 14 m veći od normalnog
i poplavila ćupriju u Višegradu. Krajem 19. vijeka rijekom su krstarili
austro-ugarski parobrodi i dolazili do Zvornika. Za Drinu se veže izreka
“nemoj ispravljati krivu Drinu” i znači “raditi beskoristan
posao”.
Bosna je rijeka koja izvire
iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 500
m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je
sarajevsko izletište. Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod
Bosanskog Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom
slivu. Bosna je duga 273 km.
Glavne pritoke rijeke Bosne
su: Željeznica (26,9 km), Miljacka (35,9 km), Krivaja (101 km), Spreča (137,5
km) i Stavnja (30,4km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46 km), Lašva (49,4
km) i Usora (82 km) s lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.
Bosna sa svojim
pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30
milijardi kWh. Jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je poslije Drugog
svjetskog rata na rijeci Željeznici s instaliranom snagom od 6,5MW.
Vrbas je rijeka i pritoka
Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, sa površinom
sliva oko 5900 km2. Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice), 1780
m nadmorske visine. Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz
Skopljansku kotlinu, Vinacku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno,
Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje.
Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno
nekoliko značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini
nalaze se Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.
Una je rijeka u
sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koja manjim dijelom čini zapadnu
granicu BiH i Hrvatske. Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine
Stražbenice i protiče kroz Martin Brod, Kulen Vakuf, Ripač, Bihać,
Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Bosanski Novi, Bosansku Kostajnicu, Hrvatsku
Kostajnicu, Bosansku Dubicu i Jasenovac. Ulijeva se u Savu blizu mjesta
Jasenovac. Njene glavne pritoke su Sana, Unac, Krušnica i Klokot.
Ukupna dužina ove
ljepotice koja pripada crnomorskom slivu je oko 212 km. Površina njenog sliva
je 10,400km2. Nedaleko od Bosanske Otoke pronađen je čamac izdubljen u deblu,
poprilično velikih razmjera. Služio je, po riječima arheloginje Branke Raunig
iz bihaćkog Regionalnog muzeja Pounja, za transport roba i ljudi. Danas je Una
dio velikog blaga prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, mjesto bogatog
turističkog prometa i održavanja međunarodne sportsko-turističke manifestacije
Una-Regata.
U Uni raste preko 170
različitih vrsta ljekovitih biljaka, kao rijetka biljka Campanula unensis, i
oko 28 vrsta ribe, među kojim lipljen, pastrmka i mladica.
Neretva je rijeka duga
225 km, koja svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu (203 km),
te manjim dijelom, prije ušća u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km). Izvire
ispod planine Jabuke u BiH. Zajedno sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu
cjelinu i jedinstven ekološki sistem u ovom dijelu svijeta. Izvire u planinskim
predjelima visoke Hercegovine i većim dijelom svog toka ima odlike planinske
rijeke. Zbog tih odlika na rijeci Neretvi izgrađene su hidrocentrale:
Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar.
Pritoke Neretve su:
Zurevića potok, Međeđak, Jezernica ili Tatinak, Gornji i Donji Krupac, Dindolka
Ljuta, Bjelimićka Rijeka, Slatinica, Račica, Rakitnica, Konjička Ljuta,
Trešanica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanka, Grabovica, Radobolja, i
Trebižat su sa desne strane, a pritoke Živašnica, Lađanica, Župski Krupac,
Bukovica, Šištica, Konjička Ljuta, Idbar, Glogošnica, Mostarska Bijela, Buna,
Bregava, Krupa su sa lijeve strane. Rijeka se do 19. stoljeća zvala po
različitim imenima.
Poznata je po svojoj
smaragdno-zelenoj boji, čistoj i u svom gornjem toku potpuno pitkoj vodi. Delta
Neretve je jedan od rijetkih plodnih krajeva u Dalmaciji. Za vrijeme
srednjovjekovne Bosne na rijeci se nalazilo brodogradilište, na mjestu
današnjeg Počitelja. Mnogi Neretvu nazivaju hercegovačkim Nilom. To je zato što
za Hercegovinu Neretva značajna tako je Nil za Egipat. Rijeka je plovna do
Metkovića a za manje brodove i do Čapljine mada nikad nije pokušano. Rijeka
Neretva je jedina krška rijeka koja je uspjela savladati poniranje. Fauna
Neretve i pritoka je jako raznovrsna ima mnogo vodenih zmija, te pastrmki kao
što su: mekousna pastrmka (lat. Salmothymus obtusirostris), koja je
rasprostanjena u Neretvi i Buni, potočna pastrmka, kaliforijska pastrmka, veliki
broj jegulja živi u Neretvi do grada Mostara. Neretva je najduža pritoka
Jadrana sa istočne obale.
Vrbas je rijeka koja izvire ispod planine Zec (planina kod Fojnice) i nakon 250 km dugog toka se ulijeva u rijeku Savu na 96 m nadmorske visine. Površina sliva ove rijeke iznosi oko 5.900 km² i na njenim obalama živi oko 500 hiljada stanovnika.
Ima 36 direktnih pritoka dužih od 10 km, a najznačajnije su Pliva, Ugar, Crna rijeka i Vrbanja. Sliv rijeke Vrbas u gornjem toku čine mnogobrojne manje rijeke: Pritoke Vrbasa su i Desna, Tušnica, Trnovača, Kruščica, Bistrica, Bunta, Vileški potok Vesočnica, Poričnica, Vitina, Duboka, Prusačka i Oboračka rijeka i Semešnica.
Rijeka Vrbas je probila
vapnenačke stijene i stvorila kanjon. Njega čine kanjoni Podmilačje i Tijesno. Kanjon
Vrbasa odlikuje se bogatim biljnim i životinjskim svijetom, kulturno –
istorijskim spomenicima, te prirodnim rijetkostima.
Pritoke Vrbasa su poznate po bogatstvu ribljeg fonda, a rijeka Vrbas je poznata po 22 vrste riba. Najčešće vrste koje se mogu naći u gornjem toku su pastrmka, lipljen i mladica.
Rijeka protiče kroz opštine Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Banja Luka (grad), Laktaši, Srbac i Gradiška.
Na području kanjona nalaze
se ostaci srednjovjekovnih bosanskih gradova Greben (1192), Zemljanik (1287) i
Zvečaj (1404), koji pružaju jedinstven doživljaj sa svojim vidikovcima, koji
gledaju na dolinu Vrbasa i njegov kanjon.
Litice kanjona Vrbasa su dom
orlovima, sokolovima i jastrebovima a kanjon je poznat po razvoju
nautičkog, avanturističkog, sportsko-rekreativnog, naučnog, tranzitnog,
ribolovnog i izletničkog turizma.
Rijeka Vrbas je probila
vapnenačke stijene i stvorila kanjon u kojem su se pod posebnim uslovima kakvi
vladaju u kanjonskom ekosistemu razvile brojne biljne i životinjske vrste od
kojih su mnoge reliktne i endemične.
Pronađene su neke od ciljnih
vrsta projekta poput bakrenog kaćuna (Orchis purpurea) i gospinog vlaska
(Adianthum capillus-veneris), kao i endemske podvrste hrvatski kaćun (Dianthus
giganteus ssp. croaticus) i mnoge druge. Neke od vrsta koje su najugroženije u
kanjonu su ozimica (Eranthis hiemalis), širokolisna veprina (Ruscus
hypoglossum) i merinka (Moehringia bavarica) koje još nisu pronašle.
“Krijući se” u kanjonu preživjele surove promjene klime i opstale od
ledenog doba.
Kao što je
javnosti poznato, BH Telecom
je tokom dužeg vremenskog perioda nastojao osigurati korisnicima Moja TV usluge praćenje atraktivnih
utakmica i drugih sportskih sadržaja koji se emituju na TV kanalima Sport Kluba. To nastojanje je
nedavno uspješno i realizirano u saradnji sa Sport Klub d.o.o.
Sarajevo, agentom principala United Media
S.à.r.l. iz Luxembourga.
Tako će
korisnici Moja TV, pored svih drugih
atraktivnih TV sadržaja i usluga koje već imaju u svojim Moja TV paketima, od 1. septembra
imati mogućnost praćenja programa paketa sportskih TV kanala Sport Klub i to SK
1, SK 2, SK 3, SK 4, SK 5, SK 6, SK 7, SK 8, SK 9, SK 10 i SK Golf, kao i
ostalih TV kanala iz United Media
paketa kao što su N1, Grand, SK Esport, Vavoom i drugi.
„Slijedeći
višegodišnju poslovnu praksu da svojim korisnicima kontinuirano poboljšava
usluge, kreira nove komunikacijske mogućnosti i servise, te pruža nove
pogodnosti i i benefite, BH Telecom je korisnicima Moja TV usluge omogućio
besplatno praćenje kanala Sport Klub u narednom promotivnom periodu od nekoliko
mjeseci. Uvrštavanjem Sport Klub kanala u ponudu, korisnici Moje TV će biti u
toku sa brojnim evropskim i svjetskim sportskim sadržajima iz svijeta nogometa,
košarke, rukometa, tenisa, moto sporta, hokeja i američkog nogometa te tako, uz
BH Telecom Premijer ligu, Eurosport i ArenaSport kanale, imati najatraktivniju
ponudu sportskih sadržaja. BH Telecom će i u narednom periodu unaprijeđivati
ponudu sadržaja Moja TV usluge u cilju povećanja zadovoljstva korisnika“, izjavio je Sedin Kahriman, v.d.
generalnog direktora BH Telecoma.
Na današnji dan, 29. augusta 1189. godine, napisana je Povelja bosanskog bana Kulina – na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata svih južnoslavenskih naroda i država.
Povelja Kulina bana se regulišu prava dubrovačkih trgovaca koji su se kretali teritorijom tadašnje države Bosne, te je ovo najstariji sačuvani dokument pisan u Bosni i Hercegovini.
To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik. Ujedno, potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.
Povelja Kulina bana, napisana 29. augusta 1189. godine je najstariji do sada pronađeni pisani bosanski dokument, pisan bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku.
U Zenici će povodom obilježavanja 830. godišnjice Povelje Kulina bana danas biti organizovan niz događaja, a ovaj dan se obilježava i kao Dan Zeničko-dobojskog kantona.
Izložbom “Srednjovjekovna Bosna” u sarajevskoj galeriji Colegium artisticum i susretom historičara na Okruglom stolu vitezova umjetnosti kralja Arta, koji će biti održani 29. augusta i 6. septembra, Međunarodni centar za mir obilježit će 830 godina postojanja Povelje Kulina bana.
